Jedan moćnik u škripcu

Provjeravanje, dokazivanje i obaranje lažnog alibija. Nekoliko karakteristicnih slučajeva iz prakse crnogorske i inostrane kriminalistike.

Postojeća i nova saznanja pobudila su javnost de te mjere da su nadležnim organim unutrašnjih poslova, tužilastva i suda upućene brojne anonimne i pseudonimne prijave u kojima su gradjani ukazivali da se u porodici Matovića dogodio zločin. A zatim organizovane su javne peticije gradjana da neko od državnih institucija po zakonu obaveznih da preuzimaju mjere na otkrivanju zločina i počinilaca, namjerno zataškavaju slučaj jer je jedan od Matovića, Alija Matović dugogodisnji funcioner Saveza komunista.

Krenula je, prvo, krivična prijava od strane oštećene porodice Agovića, zatim zahtjev opštinskog javnog tužilastva Rožaja da OUP-a u Rožajama dopuni prijavu, ali nadležni načelnik ćuti i smatra da nema osnova postupak protiv Alije Matovića, poslanika tadašnje republičke Skupštine. Medjutim, postoji mogućnost od odlaganja i Okružno javno tužilastvo podnosi zahtjev Okružnom sudu u Bijelom Polju da se otvori istraga.

Eshumacija lesa i vjestačenje

Cijelih 45 dana poslije sahrane istražni sudija odlučuje da se izvrši eshumacija leša i ona je izvedena u ambijentu seockog groblja u prisustvu rodbine Agovića i nadležnih organa suda, tužilastva i unutrašnjih poslova i odmah poslije toga sačinjen je nalaz sudskog vjestaka u kome je objašnjeno da je smrt nastupila usljed vrlo jakog udarca po lobanji od čega je lobanja prsla i nagnječena moždina, po čemu je utvrdjeno da se radi o prikrivanju izvršenog zločina i to na podmukli i svirep način.

Obavljen je veoma stručan kriminalisticko-sudski uvidjaj mjesta dogadjaja i utvrdjeno je vrijeme ubistva a potom je doneseno rješenje o pritvoru osumnjičenih.

Istražni sud se dobro pripremio za ispitivanje osumnjičenih. Sudija Djuricanin je dobro poznavao psihologiju osumnnjičenih i svjedoka, ljude sa područja odakle je i sam poticao. Poznavajući njihove životne okolnosti, običaje i preokupacije, jedan je od rijetkih stručnjaka koji je uspješno primijenio metodiku i taktiku kriminalistike, a pravila krivično-procesne prakse prilagodio situaciji datog krivičnog postupka, duboko poštujući ličnost osumnjičenih. Vještinom saslušanja istražni sudija je duboko pronikao u skrivene misli aktera ovoga dogadjaja, razjasnio ih, utvrdio i unio u dokazna sredstva. Istražni sudija veli da nije unaprijed prepremio pitanja koja ce postaviti osumnjičenima, jer je ispitivanje ziv i ... proces a trenutna situacija diktira citav niz nepredvidjenih pitanja.

Osumnjičeni navode alibi

Okružni sud dodjeljuje predmet iskusnom istražnom sudiji Radojku Djuricaninu da razjasni splet složenih okolnosti u koje je ukljucena porodica Matović, stari Omer, njegova udata kcerka Saliha i sinovi Šaban i Alija.

Prilikom ispitivanja osumnjičeni Matovići su čvrsto ostali pri stavu da nemaju pojma o zločinu. Iako žive u zajednickoj kući, iznosili su dijametralno suprotna vidjenja.

Najstariji Omer, zvani «babo», otac i tast iskazuje da je kao kroz san čuo neko lupetanje niz stepenice a zatim nečije zapomaganje i da je neko vikao... dakle sve to nije vidio, jer se nalazio u drugoj sobi...

Kćerka Saliha, supruga ubijenog, iskazuje da je u drugoj sobi pakovala stvari da bi supruga Junuza otpratila na posao i da je čula neko lupanje i da se neko survao niz stepenice.

Srednji sin Šaban tvrdi da kritične noći uopšte nije zanoćio kući vec je došao izjutra i to onda kada su njegovom zetu ukazivali «prvu pomoć».

Najstariji sin Alija Matović navodi da je bio daleko od kuce i to u poljskom nužniku i kad se vraćao primijetio je neku lupnjavu i onda je primijetio da zet leži na betonu na dnu stepenika.

Medjutim, u ponovljenom iskazu osumnjičeni su ponovo promijenili iskaze. Neko tvrdi da je njihovom zetu «pozlilo» dok je ispijao kaficu, drugi da je pao preko praga izlažnih vrata, treći da se na vrhu stepeništa onesvijestio zbog napada padavice, četvrti da su ga jednostavno našli kako izdiše na dnu stepeništa.

Iz službenih bilješki isljednika i spisa istražnog sudije jasno se vidi da je Alija Matović dugo pred javnošću «glumio» ožalošćenog šuraka. Pozicija opštinskog Rožajskog moćnika omogućavala mu je da mu ljudi sa odgovornih mjesta vjeruju. Kao najstariji sin i uvaženi gradjanin nametnuo se kao glava u porodici a njegova sugestivna moć, vidjeće se kasnije i u krivičnom postupku, imaće veliki uticaj na porodicu. Da bi sve izgledalo istinito on je za svakog člana u porodici izmislio po jednu priču i zahtijevao je da se oni toga pridržavaju. Medjutim, oni su za kratko vrijeme sve to zaboravili tako da su u svakom ponovljenom ispitivanju, istražnom sudiji iskazivali toliko različitosti da su zbunjivali i sami sebe. Alijina konstrukcija alibija izgledala je ovako:

Članovima svoje porodice nametnuo je de se pridržavaju svako svoje uloge pred javnošću i pred rodbinom pokojnog zeta. Medjutim ni on sam nije očekivao da će dogadjaj dobiti čudni obrt.

Kritičnog dana u zoru Alija je pozvao svoga prijatelja dr Kalača da «povrijedjenom» zetu pruži ljekarsku pomoć iako je utvrdjeno da je njihov zet ubijen tri časa ranije u toku spavanja.

Kada je izjutra svima javljeno da im je zet teško povrijedjen i da je zog toga preminuo, Alija je požurivao da se sve pripremi za obavljanje sahrane i u toku sahrane, pred okupljenim narodom, plakao je nad grobom, i potom održao govor pun hvale i poštovanja kao dobrom zetu, dobrom mladom radniku i veoma poštenom čovjeku...

Nekoliko časova kasnije Alija Matović je ispunio prijavu o nesreći na poslu, unoseći činjenice da je njegov zet stradao od kuće do posla, naravno sa ovjerenim potpisom ljekara dr Kalača.

Osumnjičeni Alija Matović je nekoliko časova kasnije pokazao jos jednu drskost, kao opštinski moćnik je upao u Rožajski Dom zdravlja zahtijevajući da mu tamošnji ljekari napišu dijagnozu u karton nastradalog zeta da je ranije bolovao od epilepsije, da se ilegalno liječio i sve to sakrivao od porodice i javnosti ...

Osumnjičeni Matović je svim sredstvima ometao istragu, usmjeravajući je u pogrešan tok, optužujući organe bjelopoljskog pravosudja preko dnevne štampe da se u krivičnom postupku služe srednjovjekovnim metodama torture, stavljajući nevinim ljudima gvozdene okove oko vrata i lance na ruke.

Dugo vrijeme Alija Matović nije htio da razgovara sa istražnim sudijom, izražavajući svoj bojkot ćutanjem.

Preko svoje odbrane zahtijevao je izvodjenje novih dokaza vjestačenjem drugih specijalista jer ne vjeruje patologu republičkog centra, smatrajući da je njegov nalaz «šarlatanskim» i nestručnim.

Kao kula od karata

Istražni sudija okružnog bjelopoljskog suda uz saglasnost Vrhovnog suda Crne Gore prihvata prijedlog okrivljenog Matovića i odredjuje opsežne pripreme za novo vjestačenje. Potrebno je bilo da se ponovo izvrsi eshumacija leša. Uz saglasnost rodbine pokojnika izvrešeno je potpuno odvajanje glave od tijela. Lobanja je upućena na dalju medicinsku i kriminalisticku ekspertizu, najprije u Ljubljani kod dr. Janeza Milcinskog a zatim u Zagrebu prof. Dr. Vladimiru Palmoniću, a onda u Sarajevo prof. Miodragu Busiću, potom u Skoplju prof. Dr. Petru Tofoviću i na kraju u Beograd prof. Dr. Borislavu Nedeljkoviću.

Angažovani experti, poslije studiozne expertize, svoje nalaze sveli su na sljedece zakljucke:

Iskljucuje se svaka mogućnost povrede padom niz stepenice i isključuje se svaka mogućnost prirodne smrti. Smrt je nastupila usljed jakog udarca u potiljak glave i to u dosta povijenom položaju zrtve, koja očigledno nije očekivala udarac.

Na osnovu pribavljenih i utvrdjenih tragova izvršenja, datih iskaza osumnjičenih i svjedoka i naučno potvrdjenih i dokazanih činjenica, istražni sudija je u maratonskoj istrazi utvrdio:

Sa sigurnošću se utvrdjuje da postoji lom krova lobanje koji je nanesen jakim udarcem od strane drugog lica – dešnjaka koji se u tom trenutku nalazio pozadi usmrćenog sa pravcem dejstva mehaničkog orudja odozgo naniže. Smrt je nastupila usljed jakog nagnječenja mozga koji je u takvom stanju ubilačke povrede, zaustavilo rad centara u njemu.

Dakle, utvrdjeno je nepobitno i to:

• mjesto izvršenja krivičnog djela je spavaća soba i to u trenutku kada je pokojnik bio u ležecem stavu;
• vrijeme izvršenja: oko tri časa poslije ponoći, dakle u svanuće,
• sredstvo izvršenja: tupi metalni predmet četvrtastog oblika nalik na ušice sjekire, keslera i dr.
• motiv: istražni sudija je ovaj faktor utvrdio na kraju poslije saslušanja više od osamdeset svjedoka, koji su u vecini tvrdili da je supruga ubijenog muza hvalisavo izjavljivala po čaršiji da je bolje biti i razvedena žena nego svačija krpa...

Na kraju presuda

Samo zahvaljući izuzetnoj upornosti istražnog sudije, znanju i iskustvu koje je imao i nesebično primijenio u ovom složenom spletu dogadjaja razriješena je enigma dovitljivog Alije Matovića.

To je bio jedinstven slucaj u našem pravosudju, maratonski sudski postupak u kome je saslušano preko dvjesta svjedoka razne starosne dobi, zanimanja, navika i psihičkog raspoloženja.

Svi dati iskazi zasebno su procijenjeni, naučno obradjeni i utkani u dokaznu gradju. Ispitivanje okrivljenih i saslušanje svjedoka razjasnili su gotovo sve odnose izmedju porodice Matović. Kada je na kraju istražni sudija svakom okrivljenom i svjedoku predočio psihološku i moralnu stranu iskazivanja i svjedočenja u čijoj je pozadini bilo ubistvo nevinog čovjeka, mnogi su se pokajali i okrivljeni i svjedoci i na kraju, priznali su da su bili zavedeni od strane kolovodje dogadjaja Alije Matovića.

U toku rasprave na glavnom sudskom pretresu (pred krivicno procesnu) stranknama i javnosti okrivljeni su priznali da je u njihovoj kući u toku spavanja ubijen njihov zet ali da prigovaraju odluci suda jer oni u porodici nisu svi izvrsioci, samo je jedan od njih četvoro mogao da ubije, samo je jedan zamahnuo a ostali troje su bili prisutni i saglasni... Presudjeno je u Okruznom sudu u Bijelom Polju Omeru i Aliji Matoviću 11 godina zatvora a Salihi i mladjem bratu po devet godina.