Krv se ne plaća parama
Sudjenje članovima porodice Matović zbog ubistva Junuza
Agovića vec traje tri mjeseca a saslušan je 131 svjedok. Sud u Bijelom Polju se
trudi da ispuni svaki zahtjev odbrane, vještaka pa i optuženih, ali to kao da
jos više otežava da se dodje do istine.
Bijelo
Polje, septembar 1971
Pokojni
Junuz Agovic nikako nema mira u grobu,. Dva puta je njegov kovčeg otvaran. Prvi
put 47 dana poslije sahrane, a drugi put nakon trinaest i po mjeseci.
-
Tesko nam je da kopamo grobove, ali sta
mozemo kad se mora – objasnio je u prepunoj sudnici u Bijelom plju sudija
Bozdar Stijovic reku Agovicu, ocu ubijenog Jonuza.
Bilo
je to 29.-og radnog dana u sudu, nakon dva dana odlaganja pretresa koji je
poceo jos 14 juna. Ljudi su mirno saslusali sudijine rijeci. A otac reko je
ustao i rekao.
-
Pa ako se bas mora ...
A
moralo se.
Uopste
u ovom sudjenju sud je postovao i trudio se da ispuni svaku zelju odbrane,
vjestaka pa i optuzenih.
-
- Istina mora da se dokaze. A da bi smo dosli do nje ne mjerimo ni novac,
ni vrijeme, ni trud – objasni je predsjednik suda Bozdar Stijovic.
I
zaista ni novac, ni vrijeme, ni trud – nisu u ovom pretresu zalili.
Ovo
ce biti jedan od najskupljih pretresa u Bijelom Polju. To se vec zna iako svi
troskovi jos nisu uracunati nitio se moze tacno predvidjeti koliki ce biti. Jer
proces jos traje.
Samim
tim sto proces traje jos od 14 juna sa prekidima dovoljan je dokaz da se na
ustedu u vremenu nije mislilo.
Kako se ipak
posumnjalo
Na
optuzenickoj klupi su cetvoro Matovica: Matovic Omer, rodjen 1909. godine, otac
osmoro djece, njegov sin Alija, kcerka Saliha, udata Agovic, rodjena 1941
godine, zavrsili cetiri razreda osnovne skole i sin Saban, rodjen 1950 godine,
automehanicar.
Optuzba
kaze: «Nocu izmedju 3. i 4. augusta 1970. u Ibarcu u porodicnoj kuci
okrivljenog lisen je zivota Agovic Junuz, vozac kamiona iz ivangrada. On je
ubijen tvrdim i tupim predmetom. Udaren je u predjelu tjemena usljed cega je
doslo do prijeloma desne tjemenjace. Prijelom je u obliku trougla , velicine
4x4,5 cm; sto je prouzrokovalo smrt.
Motiv ubistva: dugo neslaganje supruznika.
U
obrazlozenju javni tuzilac, Marko Markovic navodi: «U jutarnjim casovima 4.
augusta, porodica okrivljenih Matovica objavila je vijest o smrti Agovic
Junuza, koji je kriticne noci zanocio u tazbini. Predstavljeno je da je smrt
prouzrokovana izlivom krvi u mozak, a navodno nastala je onda kada je pokojni
Junuz sa zenom i djecom napustao Matovice i krenuo na posao.»
Na
Na poziv okrivljenog Alije dosli su ljekari dr. Kalac Abdul i stomatolog
Dedejic Redzep, oba dobri prijatelji okrivljenih, koji su bez rezerve
prihvatili objasnjenje okrivljenog Matovica da je Junuz neocekivano pao u
nesvijest a zatim konstatovali prirodnu smrt mada pri tom nisu izvrsili
normalan spoljni pregled pokojnog Junuza.»
To
se sve dogadjalo 4. augusta u jutarnjim casovima. Alija Matovic je tada poslao
po Junuzovog oca reku Agovica. Kada je Reko dosao Alija mu je sav uplakan
prisao:
-
Junuz nam je umro.
Otac
Reko nije ni u sta posumnjao. A i kako
bi. Po nasim obicajima ni gostu a kamoli svojti nista se ne moze dogoditi u
domu domacina. U ovom kraju ni najstariji ljudi ne pamte da je domacin na takav
mucki nacin, kao sto optuzba tvrdi, iznevjerio gostoprimstvo.
Cak
ni hodza, koji je na Junuzovoj glavi otkrio udubljenje kada ga je pripremao za
sahranu i pri tom rekao ocu Reku: «Pogledaj od ovoga je Junuz umro.» - nije
pokolebao njegovu vjeru u rod.
-
«U rodbini se mom Junuzu nista nije moglo
desiti» – govorio je tada Reko.
Vjera
se pokolebaloa tek kad je tu na groblju, od cetiri Matovica saznao cetiri razne
verzije o smrti svoga sina.
Prva
je bila da je Junuz pao sa ulaznih stepenica kada je izlazio iz kuce. Druga da
je pao kad je ulazio u kucu. Treca, da se spotakao o prag. Cetvrta da je pao sa
stolice dok je pio kafu.
Svaka
od ovih verzija ima jos poneku varijantu, jer su ocevidci tragedije mijenjali
iskaze.
Slusajuci
ove price, Reko Agovic poceo je da sumnja. Ipak, trebalo mu je da prodje 45
dana poslije sahrane da se rijesi da ode u sud i podnese prijavu.
-
Za to vrijeme dodje jedan moj rodjak iz Peci
i kaze mi «Jedan Rozajac, ne smijem ti reci njegovo ime, dosao je mojoj kuci i
porucio ti: Biraj od 50 pa mozes ici sve do sto miliona, samo da odustanes od
tuzbe.» Kad to cuh, odlucih nasigurno da tuzim. Sinovljeva se krv ne placa
parama. A to mi i utvrdi uvjerenje da je silom prolivena.
Tako
je 47 dana poslije sahrane objavljena prva eshumacija i u isto vrijem obdukcija tijela pokojnog
Junuza Agovica.
Sta su vjestaci utvrdili
Eshumaciju i obdukciju obavio je doktor Mihajlo Kulis iz
Titograda. Njegov nalaz samo je potvrdio sumnje Junuzovog oca, Reke Agovica da
njegov sin nije umro prirodnom smrcu.
-
Prilikom obdukcije
ustanovio sam da smrt Junuza Agovica nije nastupila kao posljedica srcanog
udara, izliva krvi u mozak, tromboze i slicno. Jedini i iskljucivi uzrok je
nasilna smrt izazvana snaznim udarcem po tjemenu glave, blize potiljku, nekim
tvrdim oblim predmetom promjera 3 do 4 centimetra, koji se nalazio uglavljen na drzaljci dugoj
70 – 80 cm. Svi organi ubijenog Junuza bili su zdravi i nisam otkrio nikakve
promjene niti tragove bilo kakve bolesti.
Pri tom je doktor Kulis u rukama
drzao dio lobanje pokojnog Junuza.
-
Kad sam je vidio,
tesko mi je bilo kao onog dana kada sam ukopao sina – rekao je kasnije Reko Agovic.
I sudija Bozidar Stijovic ovaj
trenutak smatra najdramaticnijim u procesu.
-
Bilo mi je tesko.
Ali nisam imao izbora. Moralo se ...
Odbrana je pokusala da se brani.
Junuz je bio epilepticar, bolovao je od jakih glavobolja, cesto se
onesvescivao. Zbog toga sud je pozvao nove ljekare – vjestake.
-
Na osnovu
obdukcionog nalaza i posmatranja mjesta gdje se dogadjaj odigrao – kuca
optuzenih – mogu apsulutno i sigurno da tvrdim i bez dvoumljenja da je rijec o
nasilnoj smrti. Smrt je nastupila usljed jakog udarca velikim tupim predmetom,
rukom desnjaka – izjavio je profesor doktor Miodrag Bucic iz Sarajeva.
Pad sa stepenica kao uzrok
evevntualne povrede odbacena je, jer su ulazne stepenice u porodicnoj kuci
Matovica, niske i drvene.
Zatim su pozvani drugi ljekari –
vjestaci: profesor dr. Borislav Najdanovic (ili
Nedeljkovic) iz Beograda, profesor dr. Janez Milcinski iz
Ljubljane, profesor dr. Petar Tofovic iz Skoplja, profesor dr. Vladimir
Palmonic, iz Zagreba - i svi su
potvrdili ove rijeci doktora Miodraga Bucica.
U analima suda u Bijelom Polju ovo je
prvi put da se ovoliko ljekara – specijalista pozove da da svoje misljenje.
Navijaci
«za» i «protiv»
Zvali smo i neurohirurge interniste
da bi i oni rekli sta misle o bolestima od kojih je Junuz patio.
Profesor
Najdanovic izjavio je da Juzuz nije bolovao od epilepsije. U interesu istine
zelimo da svaki navod odbrane ispitamo i uvazimo sve njihove zahtjeve – izjavio
je sudija Bozidar Stijovic.
I
Upravo zato, da bi se svakom zahtjevu udovoljilo, grob Junuza Agovica se drugi
put otkopava. Tako se ovaj proces produzuje...
Do
sada su zapisnici o ovom procesu ispunili preko hiljadu kucanih stranica. Medju
sudskim koricama cuvaju se i sva anonimna pisma koja stizu sudu. «Matovici su
nevini», «Matovici su zlocinci».
Ovako
razlicita misljenja nisu samo izrazena tajno u pismima. I javno se navija za
Matovice ili protiv njih. Doduse, mora se priznati, da se u sudskim hodnicima
vise osjecaju pristalice Matovica.Oni ne zale novac za autobuske karte niti
trud da dolaze svakoga dana u sudnicu. A kada cetiri optuzena Matovica prodju
hodnikom, njihove pristalice ih bodre. Alija matovic se ponekad ne uzdrzi i
mahne im rukom. Prijateljstvo se osjeca i u sudnici: kada su se Hamdija
Fetahovic i Bajram Kalac, predsjednik i sekretar Opstinske skupstine u Rozaju, pojavili kao
svjedoci, najprije su prisli optuzenom Aliji i sa njim se izljubili.
Pristalice
Reke Agovica se manje cuju. Malo je onih koji su dosli u sud da ga podrzavaju.
On je tu obicno sa sinom Ramadanom. Reko je objasni:
-
Prijete Matovici opasno. I meni su porucili:
dobro se pricuvaj ako Aliju osude.
Sud
ove prijetnje Agovicima i anonimne poruke ne slusa.
-
Nije uobicajeno da se stvore ovakve grupe
«za» i «protiv» kao sto su se stvorile u ovom procesu - rekao je sudija Bozidar Stijovic.
-
Osjecamo ih mi. Vidi se to u sudu i u
hodnicima, ali mene to ne interesuje. Sud mora da utvrdi istinu, a sve ostalo
sto se oko suda dogadja, sve te price i prepricavanja ne uzimamo u obzir. To
nas jednostavno ne interesuje.
Ovo
neobicno, maratonsko sudjenje to i potvrdjuje.
Autor: Ljiljana Pavlovic
Snimio: M. Cekic
